Švicarska i oni koji su preživjeli holokaust
Kao neutralna zemlja, Švicarska je Drugi svjetski rat preživjela uglavnom neokrznuto. Tko su Švicarci koji su preživjeli holokaust? U to vrijeme velika većina nisu bili švicarski državljani već su , dolazili iz njemačkog Reicha ili drugih europskih zemalja. Kao Židovi, bili su izravno pogođeni nacionalsocijalističkim progonom. Neki su preživjeli koncentracijske logore, logore istrebljenja, drugi su uspjeli pobjeći ili se sakriti. Većina je u Švicarsku došla tek nakon Drugog svjetskog rata.
Od 1933. do 1938. nekoliko tisuća ljudi koji su bili isključeni i progonjeni kao Židovi i politički protivnici, kao Romi i Sinti, Jehovini svjedoci ili homoseksualci, preko Švicarske se uputilo u druge zemlje. Nakon početka rata, međutim, "put dalje" koji su uporno zahtijevale vlasti bio je teško moguć, tako da je nekoliko stotina ostalo u Švicarskoj i ovdje preživjelo. Budući da je Švicarska zatvorila granice za izbjeglice, od 1939. ostala je samo ilegalna ruta. Nakon što je počela deportacija Židova i mnogima je Švicarska bila posljednja šansa, nekoliko tisuća Židova odbijeno je na granici, iako su vlasti još od 1942. znale da im se prijeti ubojstvom.
S druge strane, oni koji su tajno dospjeli u unutrašnjost zemlje više nisu bili deportirani, nego internirani u logore. Na kraju rata u Švicarskoj je bilo više od 50.000 izbjeglica - oko 20.000 su bili Židovi - iako je Švicarska progon Židova priznala kao razlog za azil tek u srpnju 1944. godine. Budući da se država s izbjeglicama uključila tek u kasnoj fazi, privatne humanitarne organizacije morale su snositi troškove. Udruga za dobrobit švicarskih Židova dugi niz godina skrbila je o tisućama ljudi, a oko 19.000 švicarskih Židova i njihova krovna organizacija, Švicarska federacija židovskih zajednica, nosili su ogromne financijske terete. U tome ih je podržao American Jewish Joint Distribution Committee.
Nakon završetka rata Švicarska je pružala humanitarnu pomoć i omogućila, primjerice, mladima iz Buchenwalda oporavak u sanatorijima. Uskoro su opet morali napustiti zemlju. Nakon Mađarske pobune 1956. i Praškog proljeća 1968. primljeno je nekoliko tisuća izbjeglica. Među njima su bili i preživjeli holokausta, koji u to vrijeme nisu bili percipirani kao žrtve nacionalsocijalizma, već kao protivnici komunizma. Činjenica da u Švicarskoj također ima preživjelih holokausta postala je javna svijest tek tijekom rasprave o neaktivnoj imovini i povijesnih istraživanja "Bergierove komisije" krajem 1990-ih.
U 2017./2018. Švicarska je predsjedavala Međunarodnim savezom sjećanja na holokaust (IHRA). Izložba "The Last Swiss Holocaust Survivors" daje riječ posljednjim svjedocima holokausta i njihovim potomcima.
Dr. Gregor Spuhler i Dr. Sabina Bossert
Arhiv za suvremenu povijest ETH Zürich
SVJEDOČENJE: SJEĆANJE I POVIJESNO UČENJE
Ova izložba fokusirana je na preživjele holokausta i njihova sjećanja na progon. Što možemo naučiti iz susreta sa ovim svjedocima?
Strah, progon i gubitak najmilijih ostavili su na njima, koji su tada bili djeca i adolescenti, duboke i nezacijeljive rane. Posljednji ispraćaj, posljednji susret s ocem, majkom, braćom i sestrama neizbrisivo im se urezao u sjećanje. Istodobno, citati pokazuju da su se očevici tijekom života na vrlo različite načine pokušavali nositi s tim ozljedama.
Preživjeli znaju da su izuzeci. Imao si sreće, au isto vrijeme osjećao si da ne zaslužuješ ovu sreću. Teško je objasniti zašto su oni sami preživjeli dok su im ubijani bližnji, a za neke je to veliki teret.
Holokaust, koji u povijesti 20. stoljeća stoji kao neshvatljiva blokada kao genocid i prijelom civilizacije, postaje jasan i konkretan u izvješćima suvremenih svjedoka. Njihove priče dokazuju: Holokaust nije neopisiv ili nezamisliv. To je rezultat velikog broja događaja koji su se odvijali tijekom niza godina u različitim europskim okruženjima. Nije to djelo primitivnog društva nego civiliziranog naroda. Suvremeni svjedoci ne govore o barbarima i zvijerima, već o drugim ljudima - ljudima koji su ih okrutno mučili, koji su "samo vršili svoju dužnost", koji su gledali ili gledali na drugu stranu ili pokušavali pomoći.
Rijetko tko je dugo slušao preživjele. A mnogi od njih godinama i desetljećima nisu mogli ili htjeli govoriti.