Izložba

POVRATNE INFORMACIJE POSJETITELJA

«Na primjer, ovaj veliki projekt Zaklade Gamaraal, “The Last Swiss Holocaust Survivors”. U sklopu izložbe prikazuju se portretne fotografije s kratkim pojašnjavajućim tekstovima, sada diljem svijeta. Kad to vidite, odmah pomislite: Kako bi meni bilo da sam kao sedmogodišnje dijete odvojen od roditelja? To si moraš razjasniti. Onda također imate drugačije razumijevanje, kako naše povijesti kao Europljana, tako i povijesti Židova.»

Katharina von Schnurbein, intervju u nedjeljnim novinama

«La scelta va fatta tutti i giorni, tutti i momenti. Non si può far passare un giorno senza scegliere da che parte stare. / Svaki dan se radi izbor, u svakom trenutku. Ne može se dopustiti da prođe jedan dan bez da odlučite koju ćete stranu izabrati.»

Liliana Segre, preživjela holokaust i "doživotna senatorica". Izložbu u Milanu posjetila je zajedno s predsjednikom Italije Sergiom Mattarellom.

«Kad sam u brošuri pogledala dojmljive fotografije preživjelih holokausta i pročitala njihove izjave o njima, sjetila sam se scene iz 1941. koja mi je zauvijek ostala u sjećanju.
Imala sam pet godina i sjedila sam u dnevnom boravku preko puta majke koja je, ležeći na sofi s razglednicom Crvenog križa u ruci, drhtala od napadaja plača. Nekoliko godina kasnije dala mi je čestitku na čitanje, s porukom njezina oca Borisa Barana, mog djeda: «Draga Marija, sada će doći po nas, ne znamo kamo put vodi. Grlim te, tvoj tata."
Radilo se o deportaciji posljednjih židovskih stanovnika Frankfurta. Putovanje je vodilo izravno u Minsk, glavni grad Bjelorusije. Moja majka nikada nije saznala kako su moji djed i baka ubijeni. Umrla je na Hanuku 1989. godine.
Deset godina kasnije, u jednom ciriškom kinu gledala sam dokumentarac o suđenju Eichmannu, “Specijalist” Eyala Sivana. Tijekom ispitivanja Eichmann je posvjedočio da su deportirani Židovi iz Frankfurta strijeljani odmah po dolasku u logor smrti Minsk. Ne znam je li ta sudbina zadesila i moje djeda i baku. Vrlo je moguće da nisu preživjeli višednevno, stravično putovanje u pretrpanim teretnim vagonima.
Brošuri “The Last Swiss Holocaust Survivors” i izložbi povezanoj s njom ne može se pridati dovoljno važnosti. Najstrašniji od svih zločina u ljudskoj povijesti nikada se ne smije zaboraviti. Nikada!»

Rolf Lyssy, filmski redatelj

«Tikkun Olam, predanost boljem svijetu, središnji je aspekt židovske etike. Zaklada Gamaraal ispunjava ovu obvezu na uzoran način, kroz svoju predanost preživjelima holokausta i kroz kontinuirani obrazovni rad za buduće generacije.»

Daniel Gerson, povjesničar (Sveučilište u Bernu), član švicarske delegacije u Međunarodnom savezu sjećanja na holokaust (IHRA), druga generacija

«Vaš angažman pokazuje koliko vam znače sudbine žrtava i njihovih obitelji i općenito važnost prenošenja povijesti s koljena na koljeno.
Svi se moramo angažirati u održavanju ove povijesti živom u našim umovima i u umovima ljudskog društva. To je jedini način da se nadamo da se ovakva tragedija neće ponoviti. Vaš angažman i rad u tome imaju vrlo važnu ulogu i na tome vam od srca zahvaljujemo.
Rado ćemo podržati vaša nastojanja u ovom najvažnijem pothvatu u budućnosti u okviru naših mogućnosti.»

Arik Rav-On, direktor Yad Vashema u zemljama njemačkog govornog područja

«Memoari i suvremena svjedočanstva o holokaustu služe kao podsjetnik na događaje koji se ne smiju ponoviti. Ne radi se samo o patnji pojedinaca, već o prenošenju signala upozorenja o isključenosti, potlačenosti i uništavanju ljudi. Ne smijemo skrenuti pogled — ni u prošlost ni u budućnost»

Profesor dr Dr.h.c Ivan Lefkovits, preživio holokaust

«Imao sam sreću preživjeti zahvaljujući Švicarskoj.»

Ruth Westheimer o svom govoru na otvaranju izložbe Posljednji švicarski preživjeli iz holokausta u Ujedinjenim narodima u New Yorku, siječanj 2018.

«Mogu se samo diviti beskrajnom trudu i istančanoj osjetljivosti onih koji su tako osječajno i marljivo sastavili ovu izložbu.
Stvarno me dirnulo i ganulo.
Nema razloga da ikada zaboraviš. A svaki napor je vrijedan da se sjećanje na zločin protiv čovječnosti održi živim.
Jer to doista mogu reći iz vlastitog iskustva: djeca i unuci žrtava još dan za danom osjećaju posljedice u svojim ranjenim dušama.
Organizatori su uspjeli na uzoran način nacrtati portrete koji idu ravno u srce čitatelja i diraju njihove duše.
Ne mogu vam dovoljno zahvaliti na tome!»

Dr. Dieter Graumann, bivši predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj i bivši potpredsjednik Svjetskog židovskog kongresa

«Jako cijenim važan angažman Anite Winter. Predstavnica je nasljedne generacije preživjelih holokausta u Švicarskoj, koja čuva živo kolektivno sjećanje na najstrašniji genocid u Europi. Ovom izložbom trebamo urezati u naše kolektivno sjećanje što su takve okrutnosti značile i znače za svakog pojedinca, njegove obitelji, preživjele i za nas kao društvo općenito. Trebali bismo učiti iz toga i ne dopustiti da se takva nehumanost više nikada ponovi. Zbog ovakvih angažmana i izložbi koje nikada nećemo zaboraviti. Osobno sam jako dirnut pojedinačnim pričama i sudbinama i zahvalan sam što im nije mržnja već nada postala pravi putokaz u njihovim životima.»

Christa Markwalder, članica švicarskog parlamenta, predsjednica 2015./16

«Ovo je prekrasna stvar. Želim vam puno uspjeha.»

Odette Brunschvig

«Divno djelo, pomoć svima u obilježavanju holokausta.
Takva djela održavaju nadu za čovječanstvo.
Svaka čast autoru.»

Benjamin Albalas, predsjednik Židovske zajednice u Ateni, 21. siječnja 2019.

IZLOŽBA JE POSTIGLA IZVANREDNO VELIKU POSJEĆENOST UKLJUČUJUĆI I ŠKOLSKE RAZREDE.


SVE NAŠE IZLOŽBE I DOGAĐANJA SE ODGAĐAJU ZBOG KRIZE S PANDEMIJOM COVID-19